Insekticidna ili fungicidna toksičnost pesticida često se izražava kao "srednja smrtonosna doza" (LD50), što je doza (mg/kg) potrebna da se ubije polovica (50%) biološke populacije. Ako je koncentracija izražena kao doza, naziva se "srednja smrtonosna koncentracija" (LC50). Fungicidi se izražavaju kao ED50 ili EC50, što je doza ili koncentracija potrebna za inhibiciju 50% klijanja spora.
Test klijanja spora: Različite otopine pesticida raspršuju se na predmetno staklo ili ploču. Dodaje se kvantitativna suspenzija spora. Nakon kontakta s otopinom pesticida i određenog vremena inkubacije, pod mikroskopom se ispituje postotak klijavosti spora.
Metoda zone inhibicije: Suspenzija spora ili hifa patogenih gljivica pomiješana je s agar medijem. Nakon hlađenja, na površinu medija stavljaju se sterilizirani kružni diskovi filter papira (promjera oko 6 mm) umočeni u različite koncentracije otopine pesticida. Nakon inkubacije na konstantnoj temperaturi kroz određeno vrijeme, rast patogena je inhibiran zbog difuzije otopine pesticida, stvarajući "zonu inhibicije". Mjeri se veličina zone inhibicije kako bi se usporedila toksičnost fungicida.
Test brzine rasta: Otopina lijeka se dodaje u agar medij, a nakon kondenzacije, bakterije se inokuliraju. Nakon 24-48 sati promatra se rast kolonije, izračunava se stopa rasta i uspoređuje sa stopom rasta kontrolne skupine bez lijeka.
